Lary Bird

U svakoj generaciji pojavi se košarkaš kojeg istinski možemo nazvati legendom, a Larry Bird bio je takav igrač. Trinaest je godina bio utjelovljenje borbenosti, konstantnosti i dominantnosti na svim područjima košarkaške igre – kao strijelac, skakač, dodavač, defanzivac, momčadski čovjek i možda najviše od svega, jedinstveni predstavnik “velikog košarkaškog showa”.

Bird je zračio tolikom enegijom i samopouzdanjem da je nerijetko znao “plesati” oko protivničke klupe, predviđajući i prije podbacivanja rasplet utakmice. Bio je ubojiti šuter, pa je ponekad na treninzima “trice” znao pogađati zatvorenih očiju. U Birdovoj generaciji jedino je Earvin “Magic” Johnson smatran boljim i lucidnijim dodavačem od njega. Malo je igrača igralo toliko borbeno, bacajući se za izgubljenim loptama u publiku ili u reklame. Stoga i nije čudo što se plavokosog momka iz Indiane smatralo oličenjem “Celtics Pridea” ili “ponosa Kelta”. Bio je igrač izvan konkurencije, koji je uživao u pritiscima i tjerao svoje suigrače da pružaju i više od maksimuma. Poput njegovih prethodnika Boba Cousyja, Billa Russella, Johna Havliceka i Davea Cowensa, Bird nije tražio svjetla reflektora samo za sebe, već je radije izvlačio najbolje iz igrača kojima je bio okružen. Ali niti gore navedene legende nisu u tolikom broju punile Boston Garden, tjerale navijače na ovacije i dominirale košarkaškom igrom kao Larry Bird.

Larry Bird – najbolji bijeli košarkaš NBA lige
Legenda o Larryju Birdu rođena je u “sićušnom” gradiću French Linku, “izgubljenom” u kukuruznim poljima države Indiane, gdje je njegova obitelj vodila “spartanski” život. French Link imao je populaciju od otprilike dvije tisuće “duša”, ali svi njegovi stanovnici bili su redoviti gosti na košarkaškim utakmicama Springs Valley High Schoola, jer država Indiana svoju košarkašku tradiciju shvaćala je jako ozbiljno. Dolazili su gledati plavokosog “čarobnjaka” sa “smiješnim” imenom – Larry Joe Bird.

Nakon loma noge u drugoj srednjoškolskoj sezoni, iduće je godine Larry postao zvijezda. Spring Valley imao je samo dva poraza, a mladi Bird bio je najpoznatija osoba u svom gradu. Navijači su cijelo vrijeme bili spremni voziti Larryjeve roditelje, budući da si oni sami nisu mogli priuštiti automobil. Kao maturant Larry je osvojio titulu najboljeg školskog strijelca svih vremena, a dvorana je postala premala za primanje svih znatiželjnika koji su na djelu htjeli vidjeti buduću NBA zvijedu.

Prijelaz na studentski život nije mu išao od ruke. Počeo je igrati kod Bobbyja Knighta na Sveučilištu Indiana. Potom je nakratko bio na lokalnom Northwood Institute sveučilištu, a zatim se skrasio na Sveučilištu Indiana State. Pritisak na tom sveučilištu bio je puno manji nego kod Indiana Hoosiersa, koji su bili član najuglednijih sveučilišta Amerike i stalni pretendenti na NCAA naslov. Kada je Bird stigao na Indiana State utakmice je posjećivalo oko 3 100 navijača, ali kao što je to učinio i u Springs Valleyju, i tu je sam svoju novu momčad podigao na razinu respektabilne sveučilišne “družine”, pa čak i više od toga.

Tijekom prve studentske godine prosječno je ubacivao 30 poena i hvatao desetak lopti. Prodaja ulaznica se utrostručila. TV postaje prikazivale su isječke Birdovih igara umjesto dosadnih reklama. Studenti su “markirali” s predavanja kako bi, čak osam sati prije podbacivanja, stali u red za karte. “Larry Bird Ball” bio je naziv najpopularnije igre na studentskim igralištima. Sycamoresi su bili nesavladivi, te su na Birdovoj završnoj godini postali broj 1. NCAA lige. Međutim, Michigan State, predvođen visokim bekom Earvinom Johnsonom, “nokautirao” ih je u finalu sveučilišnog prvenstva 1979. godine, u možda najgledanijem ogledu studentske košarke u povijesti. Bird je te godine proglašen za najboljeg studentskog igrača Amerike, a Indianu State napustio je kao peti strijelac NCAA-a svih vremena.

Boston Celticsi izabrali su ga na NBA “draftu” već 1978. godine, nadajući se da će Bird, koji je stekao uvjete za NBA ligu na trećoj godine studija, “preskočiti” posljednju studentsku godinu. Unatoč tome, Celticsi su bili spremni čekati, jer znali su koliko vrijedi momak iz Indiane. Sezonu 1977./1978. “Kelti” su završili s omjerom od 32 poraza i 50 pobjeda, najgorim od 1950. godine dotad. Kada je Bird obznanio da ostaje još jednu godinu na sveučilištu, pali su na još niže grane, uz omjer 29 -53, no Bird je u sezoni 1978./1979. konačno stigao u Boston i omogućio najveći preokret u jednoj jedinoj sezoni ikada viđen na NBA parketima. Tu je sezonu momčad iz Bostona završila s 61 pobjedom i 21 porazom, osvojivši prvo mjesto u Atlantskoj diviziji. Iako je “vječiti suparnik” Magic Johnson imao impresivnu sezonu (te je osvojio naslov s Lakersima), Bird je proglašen najboljim “rookiejem” godine.

Odmor između sezone “Irci” iz Bostona iskoristili su za dovođenje centra Roberta Parisha i najboljeg šestog igrača Kevina McHalea, koji su, udruženi s Birdom i Cedricom Maxwellom, predstavljali “razarajuću” prednju liniju. Sve je bilo “posloženo” za prvi Birdov naslov, koji je stigao 1981. godine, nakon nevjerojatnog povratka u finalu Istočne konferencije. Philadelphia je vodila 3:1 u susretima, ali su “Kelti” preokrenuli seriju na 4:3 i u finalu glatko pobijedili Houston. “Birdomanija” je zavladala Amerikom. Navijači ne samo da su punili Boston Garden, koji je bio rasprodan u 541 utakmici Birdove karijere, već su dvorane širom države svjedočile izuzetnoj igri “Ptice” iz Bostona. Zajedno s Magicom, Bird je oživio NBA ligu, a njezin slogan – “NBA Action: It’s fantastic” – konačno je imao smisla.

Nakon samo dvije sezone navijači, treneri i igrači znali su što je Larry Bird – veliki strijelac i jedinstveni igrač. Njegova koncentracija i ideja u igri bila je nemjerljiva s prosječnim košarkašem. Sati i sati koje je kao mladić potrošio na uvježbavanje šuta “debelo” su mu se isplatili u NBA-u. Niti jedan igrač u tom razdoblju nije bio tako precizan i konstantan šuter kao Larry Bird. U trećoj NBA sezoni pojavio se i u drugoj najboljoj obrambenoj petorci lige, iako je bio relativno spor i ne baš najbolji defanzivac u igri “jedan na jedan“.

No njegov istančani osjećaj za dodavanje puno mu je puta pomogao da predvidi suparničke akcije i presječe loptu u ključnom trenutku. Uvijek je vidio jedan potez unaprijed. I to je ono što ga je činilo boljim od ostalih. Iako je Larry skupljao individualne naslove, novi NBA “prsten” stigao je tek 1984. godine. Bilo je to finale za pamćenje, s jedne strane Magic Johnson, a s druge Larry Bird, prvi njihov obračun od 1979. i legendarnog finala NCAA. U petoj utakmici, na oko četrdeset stupnjeva u Boston Gardenu, Birdovih 34 koša donijelo je glatku pobjedu Celticsa. Sedmu utakmicu, koja je ostvarila rekord po TV gledanosti, oslikalo je Larryjevih 20 koševa i 12 skokova za NBA naslov i nagradu MVP finala.

Iduće sezone Celticsi su morali stisnuti ruku “Jezerčanima” iz L.A.-a, ali tko zna što bi bilo da Bird nije ozlijedio lakat u šestoj utakmici finala. To kao da je dodatno “naljutilo” momčad iz Bostona, koja je 1986. godine odlučila otići do kraja. Ceh je u finalu platio Houston, a Larry Bird stekao je status živuće legende. Šesnaesti Bostonov naslov “začinio” je s brojnim priznanjima: MVP finala, MVP NBA lige, The Sporting News Man of the Year i Associated Press Male Athlete of the Year. Predvodio je ligu u “tricama”, a njegovo se ime moglo pronaći među deset najboljih u tri statističke kategorije.

Novo NBA finale Bird je igrao 1987. godine, ali najzanimljiviji trenutak dogodio se u finalu Istočne konferencije protiv Detroita, kada je Larry Bird odigrao najinteligentniji obrambeni potez. U petoj utakmici ostalo je samo pet sekundi do isteka vremena, a Celticsi su gubili 107:106. Bird je tada, na veliko iznenađenje svih u dvorani, presjekao dodavanje Isiaha Thomasa i proigrao Dennisa Johnsona, čije je polaganje Bostonu donijelo pobjedu. Njihov trijumf “psihički” je preokrenuo cijelu seriju i “Kelti” su stigli u svoje četvrto uzastopno NBA finale. Tamo su ih čekali stari “znanci” Lakersi, koji su slavili 4:2. Bird je tada već prešao tridesetu, a problemi s leđima bili su sve veći, stoga i ne čudi što mu je “pobjegao” četvrti “prsten”. No u tom trenutku još nije rekao posljednju riječ. Iduću sezonu, protiv Indiane, postao je prvi “Kelt” kojemu je pošlo za rukom ostvariti 40 koševa i 20 skokova u jednoj utakmici. Tu je sezonu završio s 29.9 koševa u prosjeku, što mu je bio najbolji učinak karijere. Posebno upečatljiv bio je sedmi susret polufinala Istočne konferencije protiv Atlante. Novinari su to nazvali “užarenim obračunom”. S jedne strane “na obruču” je bio Dominique Wilkins, a na drugoj Larry Bird. U posljednjoj četvrtini “Ptica” je ubacila 20 od svojih 34 koša, te odvela Celticse u finale Istoka, unatoč teškoj upali bronhija. Preko Pistonsa, međutim, Bird i društvo nisu mogli. To je bila posljednja uspješna sezona najpoznatijeg građanina države Indiane. Zbog operacije peta propustio je gotovo cijelu sezonu 1988./1989., a početak kraja mogao se nazrijeti dvije godine kasnije, kada je, uslijed učestalih bolova u leđima i problema s discus-hernijom, izostao s 22 utakmice. Sezona 1991./1992. bila je posljednja u Larryjevom karijeri. Stalni problemi s leđima natjerali su ga na propuštanje 37 susreta, ali čak i u takvim zdravstvenim okolnostima Larry je imao nevjerojatnih trenutaka. U ožujku 1992. godine protiv Portlanda je u posljednjoj četvrtini ubacio 16 koševa, uz “tricu” za izjednačenje u zadnjoj sekundi. Utakmicu je završio s 49 poena, 14 skokova, 12 asistencija i 4 ukradene lopte, no kraj karijere opasno se približio. Jedno od zadnjih ostvarenja u košarci bila mu je zlatna medalja s jedinim i pravim “Dream Teamom”, onim iz Barcelone. Kada se približila sezona 1992./1993. Larry Bird odlučio se povući. Svoj odlazak u mirovinu objavio je 18. kolovoza 1992. godine, a košarka je ostala siromašnija za jednu istinsku legendu.

Uprava Bostona odmah je pronašla novi posao svojoj velikoj zvijezdi. Iako je proglašen za pomoćnog trenera, Larry se uglavno dosađivao. Nedostajala su mu natjecateljska uzbuđenja, svake nove sezone tražio je način da se vrati u NBA “mlin” i konačno, nakon što je uvidio da u Celticsima nema što tražiti, prihvatio je posao glavnog trenera u Indiana Pacersima. Iako nikada nije samostalno vodio neku NBA momčad, Pacersi su smireno prihvatili novog čovjeka, a Bird ih nije razočarao. U tri sezone ostvario je 147 pobjeda i 67 poraza, proglašen je trenerom godine 1998., a Indiana je za njegove vladavine triput igrala finale Istoka i jednom NBA finale, prošle godine protiv Los Angeles Lakersa. Poraz od Shaquillea O’Neala i društva iz Hollywooda bio je znak za odlazak s trenerske klupe, što je i napravio.

Larry Bird bio je “kamen temeljac” obnove posrnulih Celticsa kasnih sedamdesetih. S njime u središtu igre i odličnim popratnim “ansamblom”, Boston je osvojio tri NBA “prstena” i deset naslova prvaka Atlantske divizije. Bird je tome dodao i niz osobnih dostignuća i priznanja. Pomalo “pretjerani” perfekcionist, Bird je bio predmet obožavanja Celticsovih navijača i svih ljubitelja košarke. Njegov šut s devet metara iz nevjerojatnog okreta preko trojice obrambenih igrača još se uvijek prepričava među svim sretnicima koji su imali prilike vidjeti najboljeg bijelog igrača na svijetu.

“Larry Bird oblikovao je cijelu jednu generaciju košarkaških navijača koji su dolazili na utakmice i znali cijeniti NBA u njezinom osnovnom svojstvu, pružanju dobre zabave,” rekao je NBA komesar David Stern.

OSOBNI KARTON:
Ime: Larry
Prezime: Bird
Pozicija: krilo
Rođen: 7. prosinca 1956.
Visina: 206 cm
Težina: 98kg
Sveučilište: Indiana State
NBA draft: 6. pick ukupno na draftu 1978. (Boston Celtics)

Odaberite momčad...

Atlanta Hawks Boston Celtics Charlotte Bobcats Chicago Bulls Cleveland Cavaliers Detroit Pistons Indiana Pacers Miami Heat Milwaukee Bucks New Jersey Nets New York Knicks Orlando Magic Philadelphia 76ers Washington Wizards Toronto Raptors

Dallas Mavericks Denver Nuggets Golden State Warriors Houston Rockets Los Angeles Clippers Los Angeles Lakers Memphis Grizzlies Minnesota Timberwolves New Orleans Hornets Oklahoma City Thunder Phoenix Suns Portland Trail Blazers Sacramento Kings San Antonio Spurs Utah Jazz